Porodica: Blaberidae
Podporodica: Oxyhaloinae
Rod: Gromphadorina

G.portentosa, poznatiji pod nazivom madagaskarski siktajući žohari ili samo siktavci, su jedna od najvećih vrsta žohara (odrasli primjerci variraju između 5 i 8 cm). Porijeklom su s otoka Madagaskara gdje nastanjuju debla, panjeve ili lišće koje nađu na tlu kišnih šuma. Životni vijek im je u prosjeku 2 do 3 godine nakon što postanu spolno zreli, iako mogu živjeti čak i do 5 godina.

Za razliku od većine žohara, G.portentosa nemaju krila, a odrasle jedinke imaju i vrlo tvrd ezgoskelet zbog čega nisu najidealnija hrana za gmazove i tarantule. Kao odrasli su crvenkasto narančaste boje sa smeđom glavom i nogama, dok je pomladak tamnosmeđe, gotovo crne, boje (s vremenom može doći do manjih varijacija boje, ovisno o hrani koju jedu). Odlični su penjači te se mogu penjati čak i po staklu. Naziv siktajući su dobili zbog zvuka (slično siktanju zmije) koji proizvode potiskom zraka kroz pore (rupice) za disanje (nalaze se na svakom dijelu toraksa i abdomena) i smatra se da su jedini kukci koji mogu siktati na ovaj način (većina kukaca ispušta zvukove trenjem određenih dijelova tijela). Postoje 3 različite vrste siktanja: siktanje kada su u opasnosti, siktanje čija svrha je privlačenje ženki te skitanje kada se mužjaci međusobno bore. Zbog svega navedenoga, mužjaci sikću češće od ženki.

Mužjaci se od ženki razlikuju po tome što imaju deblja ticala te zadebljani sedlasti oblik egzoskeleta tik iznad glave na koji se nastavljaju dvije izbočine nalik rogovima (prilagodba međusobnim borbama za ženke):

Oplođene ženke ne odbacuju ooteku, već ju zadržavaju u tijelu te svakih 60ak dana na svijet donesu 20 do 30 nimfi. U prosjeku mužjaci dosežu spolnu zrelost s devet mjeseci starosti, a ženke već sa 6 mjeseci.

Kao i ostale žohare, najbolje ih je držati na temperaturama između 24 i 33 stupnja, vlažnosti od 75 do 80%, a hrane se svježim voćem i povrćem te suhom hranom za mačke, pse ili ribice. Vrlo je važno da njihova prehrana obiluje proteinima jer u protivnom može doći do kanibalizma tako da nimfe posluže kao hrana odraslim mužjacima.

Za sve one koje brine veličina ovih insekata, bez straha,madagaskarski žohari ne grizu.
Zbog neobične veličine, nedostatka neugodnog mirisa te siktanja sve češće se drže kao kućni ljubimci. Za držanje u zatočeništvu potrebno im je osigurati nešto višlji terarij (ili posudu) te kore drveta ili granu za penjanje i skrivanje. Kako se mogu penjati po staklu, treba paziti da je terarij (posuda) u kojoj ih se drži dobro zaklopljena te da su rupice za zrak dovoljno malene. Naime, iako ih se svrstava među najveće žohare, tek izlegnute nimfe su nešto manje od 1 cm pa se, uz mogućnost penjanja po glatkim površinama, mogu gotovo svuda provući i vrlo lako pobjeći. Ukoliko ih se drži u terariju, zbog estetike se može staviti kokosov treset kao podloga.

Autor: blacid 

Kingdom:

Većina teksta je pisana na temelju vlastitog iskustva, a dio je preuzet sa interneta.

Blatta Lateralis nisu neki vješti penjači što znači da ih se može držati u običnim plastičnim kutijama, taperverima i sličnom, a radi mjere predostrožnosti dobro je imati poklopac na toj kutiji. Dio poklopca izrezati i staviti neku mrežicu (može za komarce..ima više vrsta). Ja ih držim u kutijama 60x40x40, naravno veličinu treba prilagoditi broju jedinki. Po mogućnosti kutije bi trebale biti tamne ili ih možete obložiti tamnim papirom s vanjske strane (ili bilo čime da im se stvori mrak) pošto se na mračnim mjestima bolje razmnožavaju.

Napomena: izbjegavajte oštećene, izgrebane i nedovoljno glatke kutije pošto se mogu po tim brazdama popeti…spolno zreli mužjaci dobivaju krila pa lako mogu odletjeti iz kutije ako je otvorena.

Da bi im se stvorio što veći prostor za hodanje, ubacite kartone od jaja koje može položiti vodoravno ili ih staviti okomito kako bi izmet i ostaci hrane padali na dno kutije.

Temperatura

Kada ste im omogućili prostor, važni faktori u držanju su vlaga i temperatura. Pročitao sam dosta tekstova i većina kaže kako bi trebali biti na temperaturi od 21 – 35° C. Ja ih osobno držim na 28 – 32° C.

Vlaga

Vlaga im je također potrebna, kako bi se se bebe mogle izleći iz ooteka, te da bi se omogućilo normalno presvlačenje kod ostalih jedinki. Vlagu možemo postići tako da za podlogu u kutiji stavimo treset ili neku zemlju i redovito ju špricamo (tu dolazi do rizika – tako mračna i vlažna mjesta daju savršene uvjete za plijesan i grinje).
Osobno ne koristim tu metodu već vlagu postižem špricanjem kartona od jaja, te svježim voćem i povrćem.
Ooteke možete odvajati, stavljati ih u posebne posude u kojima za podlogu možete staviti treset i vlažiti ga pošto nema hrane pa je i tako smanjena mogućnost od grinja i plijesni.

Hranjenje

Tu su vam mogućnosti neograničene, pojest će skoro sve što ima ponudite…salatu, voće i razno povrće, suhi mačji ili pseći kolačići, hrana za ribice, hrana za kornjače, kruh, žitarice, itd.
Voće i povće služi da se uz potrebne vitamine i minerale žohari mogu opskrbiti vodom, suhi kolačići im služe kao proteinska hrana bez koje ne mogu rasti niti napredovati u željenoj brzini.
Ja ih hranim raznim vrstama salate, uglavnom salatom kojom hranim svoje guštere. Uz sve to redovito dobijaju jabuku, naranču, mrkvu, pseće kolačiće…

Razmnožavanje

Spolnu zrelost jedinka postiže za cca. 3 mjeseca na relativno viskom temperaturama…uglavno preko 30° C
Nakon parenja ženka proizvodi ooteku u kojoj se nalazi 18-20 malenih žohara, te ju nakon kraćeg perioda odlaže.
Nakon 4-6 tjedana ležu se malci…ako niste sigurni da će ooteku izvaditi neoštećenu najbolje ju je ne dirati.
Ja ih vadim u posebne kutije pošto imam više vrsta životinja kojima moram prilagoditi plijen, pa mi je lakše odmah odvajati ooteke nego prebirati po kutijama.

Kutije u kojima ih držite trebalo bi barem jednom mjesečno očistiti. Preselite žohare u drugu kutiju, bacite stare kartone od jaja i zamjenite ih novima. Kutiju operite mlakom otopinom vode i deterđenta za suđe, te ju temeljito isperite vrućom vodom.

Blatte su jako zahvalne za uzgoj pošto se brzo razmnožavaju, ne traže posebne uvjete, nisu kanibali i nemaju jako neugodan miris….imaju visoke hrandbene vrijednosti i time su jako dobri za hranjenje vaših ljubimaca.

Ovi savjeti su većinom na temelju mog iskustva, svaki ugajivač ih može prilagoditi svojim potrebama i mogućnostima.

Usporedba: Mužjak (svijetli sa krilima) Ženka (tamna) i ooteke

Autor: Grix

Većina vodenih kornjačica podrijetlom je iz Sjeverne Amerike i Azije.
Za njihovo držanje potreban nam je akvarij sa jednim suhim djelom na kojem će se naše kornjačice sunčati te osušiti.Voda u akvariju bi trebala biti zagrijana na temperaturu 18-25 stupnjeva obzirom da se kornjačice na temperaturi ispod 17 stupnjeva mogu prehladiti te ne žele jesti gotovo ništa.
U suhom dijelu akvarija tj.sunčalištu koje možemo napraviti od kamenja,stiropora ili nečega sličnog temperatura bi trebala biti između 35 i 40 stupnjeva,te bi bilo poželjno imati dobru filtraciju jer kornjače poprilično prljaju vodu i podležne su gljivičnim infekcijama.
Filter bi trebalo čistiti barem jednom na mjesec,a izmjene vode vršiti tjedno oko 30%.Na dno akvarija možemo staviti sitni šljunak te pokoji kamen na kojemu će si kornjače kratiti kanđice.
Što se tiče prehrane kornjače jedu meso,povrće,ribu,kukce te ih je potrebno hraniti 3 puta tjedno uz dodatke vitamina D3 i Kalcija kako oklop nebi omekšao usljed nedostatka tih vitamina (pogotovo ako se hrane samo kupovnom hranom) i uz dodatak vitamina A (zbog nedostatka A vitamina zna doći do upale očiju.
Mnoge vodene kornjače se mogu držati zajedno pa čak i sa nekim ribama koje su dovoljno brze da pobjegnu ukoliko ih kornjača napadne.Ja npr.imam Žutouhu i Trustovu kornjaču u kombinaciji sa Malawi ciklidima i do sada nije bilo problema.
Eto ostalo mi je još reći da se većina tih kornjačica pari u vodi,a jaja polažu na suhom.

Autor: Rattus

Koliki terarij je potreban?

Iguane su arborealni gušteri te im je potreban terarij dimenzija 200 x 100 x 180 cm (DxŠxV).

Kako urediti terarij?

Kao podlogu se preporuča koristiti treset, jer je njihovo prirodno stanište u kišnim šumama južne i srednje Amerike. U terarij treba još svakako staviti dvije posude za hranu (jednu na tlo, a drugu višlje među granjem), te granje za penjanje (iguane su arborealni gušteri).

Treba li iguanama staviti UVA/UVB lampu?

Iguane su dnevni gušteri i tjelesnu temperaturu održavaju sunčajući se. Stoga im se, iznad mjesta za sunčanje, trebaju postaviti UVA/UVB lampe kako bi se, uz određene koristi UVA/UVB zraka, postigla i odgovarajuća temperatura (oko 35 stupnjeva) na samom mjestu za sunčanje .

Kolika im temperatura odgovara?

Iguane trebaju imati razliku između dnevne i noćne temperature. Dnevna temperatura na mjestu predviđenom za sunčanje (hot spot) bi trebala biti oko 35 stupnjeva, a noćna ne bi trebala padati ispod 25 stupnjeva.

Je li obvezna posuda za vodu?

Posuda za vodu je obvezna. Osim toga, preporuča se čak staviti i jednu dodatnu, veću, posudu s toplom vodom kako bi se iguana mogla povremeno i okupati te u nju vršiti nuždu.

Treba li u terarij staviti prave ili umjetne biljke?

Ukoliko se stavlja pravo bilje, treba paziti da ne bude toksično (ukoliko ga iguana bude grickala). Umjetno bilje se preporuča, jer je jednostavnije za održavanje.

Koliko velike mogu narasti?

Iguane mogu narasti i do 2 m, ali uglavnom narastu do 1.5 m.

Koliko dugo žive?

Iguane u prosjeku žive 15-25 godina.

Iguana je odbacila rep, hoće li joj ponovno narasti?

Iguani će se relativno brzo regenerirati rep, ali neće biti iste dužine kao nekad.

Čime se hrane iguane?

Iguane su biljojedi. Glavni dio njihove prehrane sastoji se od listova i cvjetova maslačka, crvenog radiča, endivije, raštike i matovilca, a na to se može dodavati jabuka, banana, mango, mrkva, paprika, blitva, grožđe, kruške, blitva, listovi rotkvice, kupus, tikvice, paprika i ostalo obojeno povrće i voće.

Treba li iguani ponekad davati insekte?

Iguane su isključivo biljojedi tako da ih se ne smije hraniti insektima!

Odnos kalcija i fosfora

Odnos kalcija i fosfora u prehrani iguane treba biti 2:1 (Ca=2:1).

Koliko često treba iguanama davati kalcij?

Malim iguanama kalcij treba davati 5-7 puta tjedno, a odraslima 3 puta tjedno.

Koliko često treba iguanama davati vitamine?

Vitamine malim iguanama treba davati 3 puta tjedno, a odraslima jednom tjedno.

Mogu li “dresirati” svoju iguanu?

Iguane su veoma inteligentne životinje i brzo uče te će lagano naučiti gdje vršiti nuždu (vani/u posudi s vodom/u jednom dijelu terarija). Međutim, navikavanje na držanje u rukama je dugotrajan postupak i neke iguane se na to nikada ne nauče.

Kada joj se približim ona maše repom, što joj je?

Mahanje repom (pored mahanja glavom) je jedan od znakova agresije.

Mužjak klima glavom gore-dolje, što mu je?

To se zove bobing, na taj način mužjaci iguana privlače ženke.

Kako da znam kad se iguana treba presvući?

Pred presvlačenje iguana će promijeniti boju (postat će svjetlija).

Ostalo joj je kože na tijelu, kako da to skinem?

Uronite ju u toplu vodu (oko 25 stupnjeva) na par minuta, a potom lagano svucite kožu.

Mojoj iguani je pocrnio i “umro”(ne miče se) dio/cijeli rep, što joj je?

Odmah je odvedite veterinaru, radi se o gangreni. Bolesni dio repa se treba odsjeći, a postepeno će se regenerirati. Ukoliko ju ne odvedete, bolest će se širiti i zahvatiti noge pa čak i unutrašnje organe te iguana može umrijeti.

Treba li iguani skraćivati kandže?

Ukoliko se iguana dovoljno kreće, to nije potrebno jer će se time kandže same trošiti.

Mogu li je puštati da se šeće po dvorištu/stanu?

Naravno. Pogotovo kad je toplo, iguanu treba izvoditi na sunčanje (mogu se čak kupiti i specijalni povodci za njih).

Je li bolje kupiti mlađu ili stariju iguanu?

Bolje je kupiti mlađu iguanu jer će se lakše naviknuti na vas i moći ćete ju “dresirati”.

 TOČNO ILI NETOČNO

Iguane jedu kamenčiće kako bi poboljšale probavu.

Ovo definitivno nije točno.

Iguani povremeno treba davati hranu za pse i mačke.

Netočno, jer su iguane biljojedi.

Bolje je da imaju heat rock.

Netočno. Grijanje odozdo je neprirodno, jer se u prirodi iguane griju sunčajući se. Također, grijanjem odozdo (heat rockom) im se zagrijava donji dio tijela i tako gušter ima lažan osjećaj dobre temperature iako to nije slučaj. Stoga ih uvijek treba grijati odozgo.

Dovoljna im je samo zelena salata?

Netočno, formula za zdravu i sretnu iguanu (što se hrane tiče) je raznovrsnost, raznovrsnost i samo raznovrsnost.

PREHRANA

Kruh

Kruh nije hrana za iguane, jer uništava bubrege biljojeda.

Soja

Soja sadrži kiseline koje vežu kalcij i sprečavaju njegovu apsorpciju u organizam, stoga se ne smije davati kao hrana iguanama.

Alfa-alfa (lucerna)

Svježa alfa-alfa je odlična za dodavanje vitamina u prehranu te ju se povremeno može ponuditi (uz ostalu hranu).

Špinat, brokule, kelj, rajčice, krumpir, kiwi

Ne preporuča se koristiti navedeno voće i voće za prehranu iguane ili, ako se već koristi, koristiti što rjeđe.

Zamrznuto povrće

Zamrznuto povrće nema vitamina B1, stoga se, ukoliko se koristi kao hrana za iguane, zamrznutom povrću treba dodati vitamin B1 ili pak staviti pivski kvasac sa što manje ili bez fosfora (pivski kvasac nije isto što i kulinarski).

Kemijski tretirana hrana

Hrana kojom hranite svoju iguanu nikako ne smije biti kemijski tretirana.

Autor: stefan
Uredila: blacid 

Koljeno:

Smatra se da su Puzaši razvijeniji od ostalih guštera i da su oni vjerojatno bili preci zmija.
Puzaši su rasprosrtanjeni gotovo po cijelom svijetu.

Građa tijela

Ovo su uglavnom vitki gušteri koji imaju glatke ljuske-mnogima su noge slabije razvijene ili ih uopće nemaju (npr.Sljepić).
U ovu skupinu spadaju i VARANI- varani se lako prepoznaju po dugačkom vratu,uskoj glavi sa zašiljenom njuškom,snažnim udovima i mišićavom repu te imaju dugačak rašljast jezik kojim ispituju okolinu.
Ovoj porodici pripadaju neke izrazito velike vrste kao što je KOMODSKI VARAN (Varanus komodoensis),ali i puno manji gušteri kao što je OTROVNI BRADAVIČAR iz Sjeverne Amerike (Heloderma suspectum).
Otrovni bradavičari su snažno građeni gušteri,široke glave sa tupom njuškom,kratkih nogu i zadebljalog repa.Za razliku od zmija njihovi se oštri i otrovni zubi nalaze na donjoj čeljusti.

Lov i prehrana

Puzaši se koriste raznim načinima pronalaženja i svladavanja plijena.
Kao i večina guštera manje vrste hrane se uglavnom kukcima,a neki veći varani mogu svladati velike sisavce kao što su svinje i jeleni.Varani se hrane i strvinom te imaju izoštren osjet mirisa kojim pronalaze raspadajuće meso.
Bradavičari koristeći se jezikom slijede tragove malih sisavaca i ptica te mogu otkriti plijen na velikoj udaljenosti-hrane se čak i jajima ptica koje se gnijezde na tlu.

Razmnožavanje

Puzaši polažu jaja ili kote žive mlade.Neke vrste varana polažu jaja u termitnjake,koje probiju oštrim pandžama.Nakon što termiti poprave termitnjak,jaja ostaju pohranjena u (kontroliranim) uvjetima kao u inkubatoru ,zaštićena od grabežljivaca.
Mladi se izlegu uglavnom na početku kišnog razdoblja kada zemlja omekša.Ženke nekih vrsta vraćaju se do termitnjaka kako bi pomogle mladima da izađu.

Autor: Rattus

Ovi gušteri nemaju potrebu za UVB rasvjetom no svakako preporučam da se koristi nekakva spot žarulja zbog održavanja temperature te fotoperioda (izmjena dana i noći).

Temperatura u toplijem dijelu terarija bi trebala biti od 28-34 stupnja,a u hladnijem može biti od 24-26.
Što se vlage tiče nepotrebno je prskanje ,ali kada primjetite da će se vaš gekon presvlačiti malo ovlažite skrovište u hladnijem dijelu kako bi lakše skinuo kožu.
Prije presvlačenja gekon će izblijediti,prestati uzimati hranu te će se povući u skrovište kako bi u miru skinuo staro ruho (gekoni svoju staru kožu pojedu tako da se nemojte zbuniti ako kožu ne nađete u terariju,a životinja se presvukla)

Razlikovati spol kod odraslih Leopard gekona je prilično jednostavno,mužjak ima hemipenalne vrečice u korijenu repa.
Veličina odraslog Leopard gekona je 15-23 cm,a u zatočeništvu dožive čak do 25 godina.

Prehrana mora biti raznolika,znači da im se treba davati nekoliko vrsta kukaca kao što su žohari,cvrčci,crvi,a ponekad im se može dati i tek okoćeni miš (pinky).Uz raznoliku prehranu potrebno im je i dodavati minerale i vitamine-posebno D3. Leopard gekoni pohranjuju višak masti u svojem repu te zalihu koriste kada hrane nema pa stoga pripazite da vaš gekon uvijek ima lijep i debeo rep-to je ujedno pokazatelj da je sa životinjom sve uredu.

Voda u terariju mora biti dostupna uvijek u nekoj pličoj posudici mada ćete vrlo rijetko vidjeti da ovaj gušter pije.

I za kraj malo o razmnožavanju…

Za razmnožavanje su vam naravno potrebni spolno zreli mužjak i ženka.Ako ste prvi puta u prilici vidjeti parenje gekona može vam se učiniti da mužjak napada ženku no to je normalno i nikako ih nemojte dirati.Nakon parenja mužjaka bi bilo dobro odvojiti kako bi ženka u miru mogla proizvesti jaja.
Leopardi najčešće nose po dva jaja i to 20-25 dana,ali imajte na umu da parena ženka može položiti jaja čak do 7 puta.Jaja su duguljasta,kožasta te dužine 250-400 mm.Tijekom inkubacije jaja rastu kako fetus napreduje.Jaja se inkubiraju na temperaturi 28-32 stupnja.
Inkubacija na temperaturi od 28 stupnjeva traje oko 58-60 dana,a na višoj temperaturi mladi će se izleći nešto ranije no neće biti jednako snažni kao oni inkubirani na 28 stupnjeva.

Svi koji ste se upustili u razmnožavanje –SRETNO i brinite za svoje ljubimce najbolje što možete jer njihov život vrijedi jednako kao i naš.

Autor: Rattus

Koljeno:

Legvanima pripadaju neki od najobojenijih i najpoznatijih guštera.Uz MACAKLINE i ZMIJOGUŠTERE oni su ujedno i najprimitivniji gušteri.
Podjeljeni su u tri skupine: LEGVANI,AGAME i KAMELEONI.
Mnoge vrste,posebno kameleoni mogu mjenjati boju kože.Neke su vrste izrazito teritorijalne ili imaju jako razvijene društvene obrede.
Legvani i agame međusobno nalikuju no rasprostranjeni su u različitim djelovima svijeta:legvani su rasprostranjeni duž Amerike,na Madagaskaru te na nekoliko tihooceanskih otoka,dok su agame rasprostranjene u Africi,Aziji i Australiji.Kameleoni žive u Africi,na Madagaskaru,u Aziji te Europi.
Većina vrsta polaže jaja,a nekolicina rađa žive mlade.

Građa tijela

Legvani i agame kako sam već spomenuo međusobno su slični te zauzimaju iste ekološke niše.
Glavna razlika među njima je u zubima:za razliku od legvana,agame imaju zube učvršćene u čeljust,koji se ne mogu zamijeniti kada ispadnu.
Većina vrsta ima malene ljuske i opuštene nabore kože ispod glave.Mužjaci su često sjajnije obojeni,a mnoge vrste imaju ukrase na glavi i krijestu duž leđa.
Kameleoni su prilagođeni životu na drveću,njihovo usko tijelo i profil oblika lista pomažu im da budu nevidljivi među lišćem.Rep kojim se mogu uhvatiti za grane te prsti spojeni u dve nasuprotne skupine omogućuju im sigurno kretanje po drveću.

Mijenjanje boje

Kod guštera ove skupine mogu se uočiti dva načina mijenjanja boje.
Kameleoni mijenjaju boju širenjem ili stezanjem pigmentnih stanica (kromatofora) razasutih po koži.Kada su stanice raširene,koža tamni zbog raspršivanja pigmenta melanina u stanicama;kada su stanice stegnute koža postaje svijetlija.
Ovako može nastati velik broj boja i uzoraka.Maleni lisni kameleoni te patuljasti kameleoni,koji su smeđi imaju ograničenu sposobnost mijenjanja boja.
Agame i legvani također mjenjaju boju,ali to se odvija puno sporije nego kod kameleona.
Zreli mužjaci postaju sjajniji u vrijeme parenja.Ženke mjenjaju boju s obzirom na to jesu li spremne prihvatiti mužjaka ili ne;nakon parenja često im se razviju narančaste pjege čime odvračaju pozornost mužjaka od sebe.

Komunikacija

Kod mnogih vrsta legvana i njihovih srodnika mužjaci svojim sjajnim bojama privlače pozornost ženki i drugih mužjaka.
Često zauzimaju istaknute položaje te silovito klimaju glavom gore-dolje,ponekad izlažući sjajno obojene ljuske na vratu i prsima.Mužjaci su izrazito teritorijalni te se pare sa svakom ženkom koja živi na njihovu području ili tamo zaluta.

Autor: Rattus

Klasifikacija guštera predmet je velikih rasprava,osobito što se tiče načina grupiranja pojedinih vrsta.Imamo 19 porodica i oko 4500 vrsta guštera.

Gušteri su najuspješnija skupina gmazova koju nije lako sažeto opisati.Većina vrsta razmnožava se polaganjem jaja mada neke vrste kote žive mlade,jako mali broj aktivno čuva svoje potomstvo.Gušteri su razvili sposobnost preživljavanja širom svijeta(jedino nisu rasprostranjeni na Antarktici).
Gušteri pretežno žive na tlu,na niskim stijenama ili na drveću,manji je broj podzemnih vrsta.Nekoliko vrsta guštera,posebno macaklini prilagodili su se životu u blizini ljudi,pa se u nekim djelovima svijeta mogu vidjeti čak i na zidovima te stropovima kuća.

Građa tijela

Osim izražene glave,četiri noge i dugačka repa,većina guštera ima vanjske slušne otvore i pomične kapke.Postoje gušteri koji imaju kratke noge ili ih uopće nemaju,neki čak nemaju oči ili uši,dok su kod drugih oči prekrivene prozirnom kožicom te nemaju pokretni kapak.Jezik može biti kratak ili dug-ljuske mogu biti velike,glatke,preklapajuće ili malene,hrapave i igličaste.Također većina ima oštre zube na rubovima čeljusti.

Osjetila

Gušterova osjetila prilagođena su načinu njegova života.Mnoge vrste koje žive pod zemljom ne vide,dok one koje žive na površini imaju dobar vid( od toga samo ih nekoliko vidi boje).Gušteri koji imaju bubnjiće mogu čuti zvukove.

Pokretanje

Gušteri se kreću hodanjem,penjanjem ili ukopavanjem.Dok hodaju obično koriste sva četiri uda iako neke vrste podižu prednje noge iznad zemlje dok trče velikom brzinom.Neki su gušteri hitri i vješti penjači,kako bi im stisak bio što čvršći mogu imati duge,oštre pandže dok drugi imaju rep kojime se mogu uhvatiti za grane.Među najdojmljivijim penjačima su macaklini koji se mogu priljubiti uz glatku,okomitu površinu uz pomoć prianjaljki na vrhovima prstiju.
Kameleoni npr.imaju prste spojene u nasuprotne skupine kako bi mogli čvrsto obuhvatiti grane.
Gušteri koji se ukapaju imaju snažne prednje udove za kopanje dok neki imaju smanjene udove ili ih uopće nemaju nego utiru put kroz rahlu zemlju ili pijesak brzim plivajućim pokretima.Imamo guštere koji mogu čak i letjeti kao što je Draco spilonotus.

Regeneracija

Neki gušteri mogu sami otkinuti dio svog repa kako bi pobjegli ukoliko su uhvaćeni za isti.Kako bi strategija bijega bila još bolja rep može biti živih boja kako bi odvratio pozornost napadača od glave.
Rep puca na jednom od nekoliko slabijih mjesta gdje je neokoštena poprečna pregrada (slika na kraju teksta).Mišići su postavljeni tako da se i oni uredno odvoje.Kod većine rep iznova raste no nikada u boji originala ili nema isti razmještaj ljusaka.

Obrana

Gušteri se služe raznim aktivnim i pasivnim načinima kako bi izbjegli grabežljivce.Osim bježanja pasivni načini uključuju prikrivanje te oponašanje predmeta.Neke vrste mjenjaju boje dok druge postaju nevidljive tako da se priljepe uz stjenu ili drvo kako nebi bacali sjenu.
Aktivni načini su odbacivanje repa,prijeteća obilježja kao što je upozoravajuća obojenost ili povečanje tijela(napuhavanje)Veće vrste brane se snažnim udarcima repa,ugrizima te grebanjem,a neki su i otrovni.

Autor: Rattus

Hadronyche

Prvo o rodu Hexathelidae :

Ti pauci su srednje do velike veličine, s tijelom duljine u rasponu od 1 cm do 5 cm. Tijelo je obično tri puta dulje nego što je široko. Tamno obojeni, u rasponu od crne do tamno metalik plave, sa sjajnim oklopom koji pokriva prednji dio tijela. Kao i ostali pauci vrste Hexathelidae kojima pripadaju, imaju uglavnom duge spinerete, a to se posebno odnosi na A. robustus. Kao i drugi Mygalomorphae, ovi pauci imaju “zube” koji stoje ravno prema dolje i ne prelaze jedni druge. Oni imaju dovoljno otrova u žlijezdama koje se nalaze u cijelosti u chelicerama . Njihovi zubi su veliki i moćni. Iako su relativno mali u odnosu na prave tarantule , s njima se nesmije rukovati bez uzimanja znatne mjere opreza, jer njihovi zubi mogu probiti nokte i meke cipele, cime mogu rezultirati vrlo opasnim posljedicama.Najvise ih ima u Australiji, Novom Zelandu i Aziji.

Vrlo je malo teksta o rodu Hadronyche , pa cu staviti sto sam ” izguglao” :

Proglašen kao najotrovniji pauk na svijetu , Ugrizi su najcesci tijekom ljeta i jeseni kada muzjaci napuštaju svoja skloništa u potrazi za ženkama . Slučajni susreti s lutajućim mužjacima se najčešće događaju u vrtovima,kućama garažama i ostavama ; u dodiru istih sa zemljom ili pukotinama u betonu .

Ugriz je vrlo opasan i moze uzrokovati ozbiljne sipmtome pa čak i smrt , do 13 dana od ugriza.Otrov prvenstveno djeluje na primate ( ljude ) , dok na ostale sisavce kao sto su psi i mačke ne djeluje u tolikoj mjeri te su oni relativno otporni.

Mužjak tzv ” Funnel-Web” pauka je za ljude otrovniji od zenke, iako su istrazivanja na zivotinjama to pokazala drugacije. To je zato sto je otrovna komponenta koja u toliko velikoj mjeri pogada ljudski zivcani sustav , prisutna samo u muzjacima ovog pauka. Simptomi ugriza ovog pauka su : lokalna bol, utrnuce usta, povracanje, abdominalna bol, oticanje i prekomjerno izlucivanje sline.Protuotrov je dostupan i nije zabiljezen niti jedan smrtni slucaj od otkrica istoga 1981. g. Koliko je ovaj pauka otrovan pokazuje testiranje vrseno na misevima.Dok je LD50 ( u tokisikologiji je to : median lethal dose,LD50 tocnije kolicina ili doza otrova potrebna za ubit pola populacije testirane na otrov, najcesce misevi) za A. robustus ( koji je dosad slovio za najotrovnijeg pauka na svijetu) , 3.3 mg/kg, LD50 za muzjaka vrste H.versuta je 0.7 mg/kg dok je za zenku taj broj cak 0.5 mg/kg.Ako znamo da je otrov taipana (Oxyuranus microlepidota) toliko jak da sa svojim Ld50 od 0.025 mg/kg ubije oko 100 ljudi , mozete pretpostaviti koliko je jak otrov ovog pauka.Najotrovniji pripadnici su H.versuta, H.formidabilis i H. modesta.Sad znate da ima puno otrovnijih pauka od a.robustusa i phoneutrie nigriventer.

Autor: ViDO 

U našim se krajevima crna udovica nalazi u prirodi od sredine lipnja do rane jeseni. Ona kod nas ne prezimljuje, nego ugiba kad zahladi. U toplijim krajevima, npr. oko Rima i južnije u Italiji i Španjolskoj, pauk prezimljuje u rupama u zemlji. Međutim iako ugiba, pauk ostavi jajašca na zaklonjenim mjestima tj. u tim rupama u zemlji i onda ljepo mladi udovčići izađu iz jaja u prirodu van kad zatopli – krajem svibnja. Paučići dok su mali najprije žive u kolonijama (grupno) i kanibali su (jer su premali da savladaju plijen) tj. hrane se svojom braćom i sestrama koji su slabiji.
Iz jajašca obično više bude ženki . Tijelo paučića je isprva smeđe-crne boje, a pjege su im bijele. Kad malo narastu u sredini pjege pojavljuje se žuto-narančasta mrlja koja se širi tom pjegom i sve je crvenija ali kod mlađih primjeraka se još može vidjet bijeli rub na periferiji pjege.

Spolno zreli mužjaci i ženke pojavljuju se istovremeno, samo sto je mužijak manji i ne naraste veći od 5 milimetara, a crvene pjege su mu okružene bijelim rubom. Znači i mlađi primjerci imaju taj bjeli rub i mužjaci.
Odmah na početku ljeta dolazi do parenja. Oko gnijezda ženka isplete mrežu. Neki tvrde da ženka nakon parenja ubija i pojede mužjaka, dok neki tvrde da mužjak može oploditi više ženki pa onda ugine od iscrpljenosti . Znači od kraja lipnja ili početka srpnja više nema mužjaka pa je od tuda došlo ime “crna udovica” ili u Dalmaciji “crna baba”.
Nekoliko tjedana nakon oplodnje ženka odloži jajašca u kokon. U jednom kokonu može bit i više od 400 jajašca.

Otrovni aparat
Otrovni aparat crne udovice sastoji se od šupljih štipaljki ili helicera, otrovnih žlijezdi i izvodnih kanala. Pauci imaju par helicera koji se sastoje od čvrstog bazalnog članka i tankog trnastog članka. Dvije otrovne žlijezde smještene su u glavopršnjaku, i svaka je tamnim izvodnim kanalom spojena s helicerom koja sa unutrašnje strane vrha trnastog nastavka ima mali otvor. Stijenka žlijezde ima mišićni sloj i pri ugrizu on se stisne i tako istiskuje otrov kroz žlijezde i izvodne kanale. Ali ubrizgavanje otrova je regulirano voljno, tako da pauk može ujesti i bez ubrizgavanja otrova.!!!

Crna udovica ima oko 0.02-0.03 mg suhog otrova. Otrov je bijela bistra tečnost koja sadrži toksalbumine i lipoproteine. Toksičnost tog otrova varira prema godišnjem dobu; hladnoća smanjuje toksičnost otrova jer ga pretvara u kiselinu. 15 je puta jači od otrova čegrtuše, jači je i od otrova kobre, poskoka i velike većine drugih vrlo opasnih zmija. Djeluje na središnji živčani sustav i brzo se širi po tijelu. Za analizu se dobija tako da crne udovice ugrizu vatu, vađenjem iz helicera ili električnim pražnjenjem.

Latrodektizam (otrovanje izazvano ugrizom crne udovice)se ubraja među bolesti koje su najduže poznate medicini. Nakon ugriza (za kojih desetak minuta) javlja se bol, čovjeka obuzima nemir, mišići se grče, stezanje i pritisak u grudnom košu, strašni bolovi. Tijelo ugriženog drhti i znoji se, znoj je hladan i ljepljiv. Zabilježeni su i smrtni slučajevi.

Autor: farafreak