Crna Udovica – Latrodectus tredecimguttatus

Rod Latrodectus je kozmopolitski, tj. njegove vrste žive u toplijim dijelovima svih kontinenata.
U Europi, tj. na sjeverozapadu do Normandije, u sredozemnim zemljama, u južnim dijelovima Rusije, u Maloj Aziji, Bliskom istoku i sjevernoj Africi živi naša vrsta crne udovice – Latrodectus tredecimguttatus. 
U Aziji i Australiji živi L. Hasselti. U južnoj Africi najznačajnija je L.Indistinctus, a u tropskim predjelima svih kontinenata živi L.Geometricus.

U našim se krajevima crna udovica nalazi u prirodi od sredine lipnja do rane jeseni. Ona kod nas ne prezimljuje, nego ugiba kad zahladi. U toplijim krajevima, npr. oko Rima i južnije u Italiji i Španjolskoj, pauk prezimljuje u rupama u zemlji. Međutim iako ugiba, pauk ostavi jajašca na zaklonjenim mjestima tj. u tim rupama u zemlji i onda ljepo mladi udovčići izađu iz jaja u prirodu van kad zatopli – krajem svibnja. Paučići dok su mali najprije žive u kolonijama (grupno) i kanibali su (jer su premali da savladaju plijen) tj. hrane se svojom braćom i sestrama koji su slabiji.
Iz jajašca obično više bude ženki . Tijelo paučića je isprva smeđe-crne boje, a pjege su im bijele. Kad malo narastu u sredini pjege pojavljuje se žuto-narančasta mrlja koja se širi tom pjegom i sve je crvenija ali kod mlađih primjeraka se još može vidjet bijeli rub na periferiji pjege.

Spolno zreli mužjaci i ženke pojavljuju se istovremeno, samo sto je mužijak manji i ne naraste veći od 5 milimetara, a crvene pjege su mu okružene bijelim rubom. Znači i mlađi primjerci imaju taj bjeli rub i mužjaci.
Odmah na početku ljeta dolazi do parenja. Oko gnijezda ženka isplete mrežu. Neki tvrde da ženka nakon parenja ubija i pojede mužjaka, dok neki tvrde da mužjak može oploditi više ženki pa onda ugine od iscrpljenosti . Znači od kraja lipnja ili početka srpnja više nema mužjaka pa je od tuda došlo ime “crna udovica” ili u Dalmaciji “crna baba”.
Nekoliko tjedana nakon oplodnje ženka odloži jajašca u kokon. U jednom kokonu može bit i više od 400 jajašca.

Otrovni aparat
Otrovni aparat crne udovice sastoji se od šupljih štipaljki ili helicera, otrovnih žlijezdi i izvodnih kanala. Pauci imaju par helicera koji se sastoje od čvrstog bazalnog članka i tankog trnastog članka. Dvije otrovne žlijezde smještene su u glavopršnjaku, i svaka je tamnim izvodnim kanalom spojena s helicerom koja sa unutrašnje strane vrha trnastog nastavka ima mali otvor. Stijenka žlijezde ima mišićni sloj i pri ugrizu on se stisne i tako istiskuje otrov kroz žlijezde i izvodne kanale. Ali ubrizgavanje otrova je regulirano voljno, tako da pauk može ujesti i bez ubrizgavanja otrova.!!!

Crna udovica ima oko 0.02-0.03 mg suhog otrova. Otrov je bijela bistra tečnost koja sadrži toksalbumine i lipoproteine. Toksičnost tog otrova varira prema godišnjem dobu; hladnoća smanjuje toksičnost otrova jer ga pretvara u kiselinu. 15 je puta jači od otrova čegrtuše, jači je i od otrova kobre, poskoka i velike većine drugih vrlo opasnih zmija. Djeluje na središnji živčani sustav i brzo se širi po tijelu. Za analizu se dobija tako da crne udovice ugrizu vatu, vađenjem iz helicera ili električnim pražnjenjem.

Latrodektizam (otrovanje izazvano ugrizom crne udovice)se ubraja među bolesti koje su najduže poznate medicini. Nakon ugriza (za kojih desetak minuta) javlja se bol, čovjeka obuzima nemir, mišići se grče, stezanje i pritisak u grudnom košu, strašni bolovi. Tijelo ugriženog drhti i znoji se, znoj je hladan i ljepljiv. Zabilježeni su i smrtni slučajevi.

Autor: farafreak

Posted in Crna Udovica - Latrodectus tredecimguttatus Tagged , , , ,

Guje

 

Koljeno:Chordata
Razred: Reptilia
Red: Squamata
Podred: Serpentes
Nadporodica: Caenophidia
Porodica: Elapidae
Vrsta: 291

Guje broje manje od desetine svjetskih zmija no sve su otrovne,a neke i jako otrovne.
U ovu skupinu spadaju i kobre,koraljne zmije,mambe,kraitovi te morske zmije koje su rasprostranjene u tropima i na južnoj polutki.To su vrste koje žive na tlu te polupodzemne vrste,kao i neke koje žive i love na drveću.
Neke su brzi,dnevni lovci dok su druge tajnovitije i love noću.
Morske zmije i morski kraitovi u potpunosti su vodene vrste.Guje su srodne GUŽEVIMA i na prvi pogled su slične,ali se razlikuju od većine po otrovnim zubima koji su smješteni na prednjem djelu gornje čeljusti.

Građa tijela

Guje imaju vitko,gotovo sasvim valjkasto tijelo s glatkim,sjajnim ljuskama.Morske zmije -koje su ponekad klasificirane kao zasebna porodica,zamjetno su drugačije te imaju spljošten rep za plivanje.
Kopnene guje uglavnom imaju boje i šare za prikrivanje,dok koraljne zmije imaju upadljive šare kojima upozoravaju moguće grabežljivce da ih ne diraju.Neke kobre zastrašuju svoje neprijatelje podizanjem prednjeg dijela tijela i širenjem rebara u obliku kapuljače.

Otrov

Otrov guja razlikuje se po snazi te po tome na koje organe i tjelesne sustave djeluje.
Većina guja,uključujući kobre ima otrov koji djeluje na živčani sustav,paralizirajući mišiće koji potpomažu disanje.
Neke guje imaju žljebaste zube,dok druge imaju unutrašnji kanal (cijevasti zubi).Nekolicina kobra kao što je MOZAMBIJSKA KOBRA PLJUVAČICA mogu ispljunuti otrov velikom brzinom te dospije li otrov u oči ,može izazvati čak i trajno sljepilo.
Gujama pripadaju neke od najotrovnijih zmija na svijetu,kao što je TAIPAN.

Razmnožavanje

Većina guja polaže jaja,a neke su živorodne.Morske zmije kote u vodi,dok morski kraitovi polažu jaja na kopnu.
Neke azijske kobre prave gnjezda od otpalog lišća i drugih ostataka,te čuvaju jaja i brane ih od grabežljivaca.

Poznatije guje su:

Naja haje – Egipatska kobra -dužina:1-2,4m ,rasprostranjenost- sjeverna,zapadna te istočna Afrika

Naja naja – Indijska kobra -dužina: 1,2-1,7m ,rasprostranjenost- južna Azija

Ophiophagus hannah – Kraljevska kobra -dužina: 3-5m ,rasprostranjenost- južna i jugoistočna Azija

Dendroaspis angusticeps – Zelena mamba -dužina: 1,5-2,5m ,rasprostranjenost- istočna i jugoistočna Afrika

Dendroaspis polylepis – Crna mamba -dužina: 2,5-3,5m ,rasprostranjenost- istočna i južna Afrika

Laticauda colubrina – Morski krait -dužina: 1-2m ,rasprostranjenost- južna i jugoistočna Azija

Micrurus lemniscatus – Južnoamerička koraljna zmija -dužina: 60-90cm ,rasprostranjenost- sjeverni i središnji dio južne Amerike

Oxyuranus scutellatus – Taipan -dužina: 2-3,6m ,rasprostranjenost- južni dio Nove Gvineje te sjever Australije

Koljeno- Chordata
Razred- Reptilia
Red- Squamata
Podred- Serpentes
Nadporodica- Caenophidia
Porodica- Elapidae
Vrsta- 291

Guje broje manje od desetine svjetskih zmija no sve su otrovne,a neke i jako otrovne.
U ovu skupinu spadaju i kobre,koraljne zmije,mambe,kraitovi te morske zmije koje su rasprostranjene u tropima i na južnoj polutki.To su vrste koje žive na tlu te polupodzemne vrste,kao i neke koje žive i love na drveću.
Neke su brzi,dnevni lovci dok su druge tajnovitije i love noću.
Morske zmije i morski kraitovi u potpunosti su vodene vrste.Guje su srodne GUŽEVIMA i na prvi pogled su slične,ali se razlikuju od većine po otrovnim zubima koji su smješteni na prednjem djelu gornje čeljusti.

GRAĐA TIJELA

Guje imaju vitko,gotovo sasvim valjkasto tijelo s glatkim,sjajnim ljuskama.Morske zmije -koje su ponekad klasificirane kao zasebna porodica,zamjetno su drugačije te imaju spljošten rep za plivanje.
Kopnene guje uglavnom imaju boje i šare za prikrivanje,dok koraljne zmije imaju upadljive šare kojima upozoravaju moguće grabežljivce da ih ne diraju.Neke kobre zastrašuju svoje neprijatelje podizanjem prednjeg dijela tijela i širenjem rebara u obliku kapuljače.

OTROV

Otrov guja razlikuje se po snazi te po tome na koje organe i tjelesne sustave djeluje.
Većina guja,uključujući kobre ima otrov koji djeluje na živčani sustav,paralizirajući mišiće koji potpomažu disanje.
Neke guje imaju žljebaste zube,dok druge imaju unutrašnji kanal (cijevasti zubi).Nekolicina kobra kao što je MOZAMBIJSKA KOBRA PLJUVAČICA mogu ispljunuti otrov velikom brzinom te dospije li otrov u oči ,može izazvati čak i trajno sljepilo.
Gujama pripadaju neke od najotrovnijih zmija na svijetu,kao što je TAIPAN.

RAZMNOŽAVANJE

Većina guja polaže jaja,a neke su živorodne.Morske zmije kote u vodi,dok morski kraitovi polažu jaja na kopnu.
Neke azijske kobre prave gnjezda od otpalog lišća i drugih ostataka,te čuvaju jaja i brane ih od grabežljivaca.

Poznatije guje su -

Naja haje – Egipatska kobra -dužina:1-2,4m ,rasprostranjenost- sjeverna,zapadna te istočna Afrika

Naja naja – Indijska kobra -dužina: 1,2-1,7m ,rasprostranjenost- južna Azija

Ophiophagus hannah – Kraljevska kobra -dužina: 3-5m ,rasprostranjenost- južna i jugoistočna Azija

Dendroaspis angusticeps – Zelena mamba -dužina: 1,5-2,5m ,rasprostranjenost- istočna i jugoistočna Afrika

Dendroaspis polylepis – Crna mamba -dužina: 2,5-3,5m ,rasprostranjenost- istočna i južna Afrika

Laticauda colubrina – Morski krait -dužina: 1-2m ,rasprostranjenost- južna i jugoistočna Azija

Micrurus lemniscatus – Južnoamerička koraljna zmija -dužina: 60-90cm ,rasprostranjenost- sjeverni i središnji dio južne Amerike

Oxyuranus scutellatus – Taipan -dužina: 2-3,6m ,rasprostranjenost- južni dio Nove Gvineje te sjever Australije

Autor: Rattus

Posted in Guje Tagged ,

Vipera berus- Riđovka

Riđovka je najrasprostranjenija zmija iz porodice ljutica.Živi na različitim staništima uključujući obronke na visinama od 3000m u europskim Alpama te u otvorenoj tundri sjeverno od arktičkoga kruga.
Riđovka je različitih boja-od sive,smeđe,boje hrđe pa do crne,ali većina jedinki ima istaknute cik-cak pruge duž tijela.
Dužina Riđovke je 65-90cm.
Hrana ove zmije su uglavnom mali glodavci i gušteri koje lovi iz zasjede ili aktivno progoni.
U sjevernim područjima gdje su zime hladnije,hibernira i do 8 mjeseci.U proljeće izlazi na parenje,ženke se pare kako sam već spomenuo u tekstu o ljuticama svake dvije do tri godine s nekoliko mužjaka,stvarajući legla od najviše 20 jaja.

Otrov ove zmije nije jak pa uz adekvatno liječenje nije smrtonosan za ljude-bar koliko sam ja uspio naći informacije o tome.
U slučaju susreta sa ovom zmijom,najbolje je ostaviti je da ode svojim putem jer kao ni većina zmija neće ugristi ako je se ne dira i ne ugrožava.

Autor: Rattus 

Posted in Vipera berus- Riđovka Tagged , ,

Ljutice

                                                           Koljeno: Chordata
Razred: Reptilia
Red: Squamata
Podred: Serpentes
Nadporodica: Caenophidia
Porodica: Viperidae
Vrsta: oko 228

Ljutice su najrazvijenije od svih zmija.Imaju duge sklopive zube,a neke jamičarke imaju između očiju i nosnica parne jamice osjetljive na toplinu.
Ljutice su rasprostranjene po raznim klimatskim područjima i u usporedbi sa ostalim zmijama bolje podnose hladno vrijeme.Mnoge ljutice žive na visokim nadmorskim visinama ili u pustinjskim područjima s hladnim zimama.
Neke su zabilježene čak sjeverno od polarnog kruga.Ljutice žive na tlu i drveću,a neke se vrste koriste rupama glodavaca kao privremenim skloništima.

Građa tijela

Većina ljutica ima kratko i zdepasto tijelo sa širokom trokutastom glavom i hrapavim preklopljenim ljuskama.
U ustima imaju dugačke otrovne zube te velike otrovne žlijezde.Otrovni zubi kada ih ne koriste,savijeni su uz gornju stranu usta.Ove su zmije uglavnom trome i pouzdaju se u zaštitnu obojenost kako nebi bile zamiječene.Toplinska osjetila su najnaprednija kod jamičarki.Koristeči se toplinskim jamicama,ne samo da mogu osjetiti prisutnost već mogu odrediti smjer i daljinu plijena.
Čegrtuše imaju jedinstvenu “napravu” za upozoravanje u obliku čegrtaljke na kraju repa.

Otrov

Većina ljutica lovi iz zasjede,bace se na žrtvu otvorenih usta i ugrizu je dugačkim otrovnim zubima,probijajući krzno ili perje te dosežu zubima vitalne organe.Otrov se razlikuje među vrstama,ali obično sadrži proteine koji razbijaju krvne stanice uslijed čega dolazi do unutarnjeg krvarenja.Otrov je relativno sporog djelovanja,pa ga ljutice ubrizgavaju u velikim količinama.

Razmnožavanje

Iako neke ljutice polažu jaja,većina koti žive mlade.Ženke zadržavaju oplođena jaja u tijelu i često se sunčaju tjekom dana kako bi ubrzale njihov razvoj.Mnoge se vrste pare svakih dvije pa čak i tri godine,a vrijeme kada se ne pare koriste za hranjenje kako bi nadoknadile izgubljenu tjelesnu težinu.

Autor: Rattus

Posted in Ljutice Tagged , ,

Coastal Carpet python

U ovu skupinu spadaju najveće zmije među carpet pitonima, narastu od 180-280 cm, a često se dogodi da narastu čak do 4 metra.
Ove zmije u prirodi žive uglavnom na istočnoj obali Australije, točnije priobalni dijelovi Queenslanda i sjeverni dijelovi novog južnog Walesa.
Glavni pripadnik ove vrste je Morelia spilota mcdowelli, a tu su i morfovi kao što su Jaguar, Tiger(Tri-striped) te mnogi drugi.

Terarij i uvjeti držanja

Što se samog terarija tiče teško je napisati točne dimenzije jer terarij treba prilagoditi svakoj zmiji zasebno zbog razlike u veličini.
Ja držim svoju Jaguaricu od 160-170cm u terariju dimenzija 100dx60šx50v,ali sada već razmišljam o preseljenju u veći. Terarij naravno treba biti složen tako da se i najmanja mogućnost za bijeg zmije spriječi jer pretpostavljam da nitko od nas ne bi volio da mu zmija od nekakvih 350-400 cm slobodno plazi po kući.
Uređenje terarija bi po meni trebalo biti čim jednostavnije zbog lakšeg održavanja i bez živih biljaka jer će ih zmije vrlo brzo potrgati. Iako su ovo uglavnom terestrialne zmije, ako im stavimo poneku granu u terarij rado će se penjati po njima, istraživati ili čak i spavati.
U terarij bi bilo dobro staviti nekakav kamen kako bi zmija kada se treba presvući lakše skinula staru kožu.
Skrivališta u terariju se mogu napraviti mada ja smatram da nema potrebe za time jer će zmija ionako naći mjesto u terariju gdje će se osjećati sigurno, a ujedno je lakše uočiti nekakav problem ili vršiti kontrolu zmije ako se ne skriva.

Voda u terariju mora biti dostupna non-stop ,mijenjati je treba 1-2 puta tjedno.
Pročitao sam mnoge tekstove i vodiče za držanje zmija i mišljenja su podijeljena kada se radi o grijanju terarija, pa će tako netko koristiti kabelski grijač, a drugi će pak koristiti spotice ili obične žarulje. Ja osobno koristim spotice jer mi se to čini najjednostavnijim rješenjem za grijanje, a i moja zmija se voli izvaliti ispod spotice i tako ležati satima. Žarulju treba zaštititi jer će se zmija prije ili kasnije omotati oko nje.
Temperatura u terariju bi trebala biti između 28 i 32 u ljetnom periodu te u zimskom 24-27,a vlaga 50-70%.
Hranjenje mladih zmija vrši se svakih 5-7 dana, a odraslih 7-14 dana.

Malo o razmnožavanju

Početkom listopada spustimo malo temperaturu u terariju i pričekamo da mužjak odbije hranu,to bi bio znak da prestanemo hraniti mužjaka i ženku koje planiramo pariti-ostavljamo ih tako do kraja listopada tj.dok nismo sigurni da su ispraznili probavni sustav.
Poslije ovog bitnog djela slijedi postepeno spuštanje temperature na 24-25 stupnjeva danju te 18 noću.Krajem studenog ili početkom prosinca počinjemo lagano dizati temperaturu natrag na normalu i predstavljamo mužjaka ženki.Mužjak i ženka ostaju zajedno tjedan dana,a zatim ih odvajamo na nekih 3 dana kako bi se odmorili,te ih opet stavljamo zajedno na još tjedan dana i time završavamo period parenja i par razdvajamo.
Ženka se presvlači 18-20 dana nakon ovulacije,a zatim 19-25 dana nakon toga polaže 15-30 jaja.
Jaja se inkubiraju na temperaturi od 30 stupnjeva 50-58 dana nakon čega izlaze mladi.

Autor: Rattus

Posted in Coastal Carpet python Tagged , , ,

Liasis mackloti

Ili Indonezijski vodeni piton u prirodi živi na sjevero-istoku Indonezije,to su srednje velike zmije koje narastu oko 180 cm u dužinu i teže oko 5-8kg (ženke su veće od mužjaka),žive 15-20 godina uz pravilno držanje i njegu.Ove zmije su prilično nervozne dok su mlade pa preporučujem svakome tko ih želi držati da razmisli o tome dali će imati vremena pozabaviti se privikavanjem na ruke kako ta nervoza nebi ostala i kad životinja odraste.

Što se smještaja tiče za odrasle jedinke bi po meni adekvatan terarij bio 150×50/60, ali kao i kod većine gmazova ćim veće tim bolje.Poželjno je mjesto za skrivanje.
Temperatura u terariju bi trebala biti oko 26 stupnjeva u hladnom te do 34 u toplom djelu,a vlaga 60-65 % osim za vrijeme presvlačenja kada je poželjna vlaga oko 75%.

Hranjenje je kao i kod većine zmija,odgovarajući plijen jednom u 7-10 dana,a mladi se hrane svakih 4-5 dana .
Svježa voda im mora biti dostupna stalno,ne samo za piće već i da bi mogli ući u posudu kada im je to potrebno.U slučaju da nemaju mjesto za skrivanje ,a osjete se ugroženo ili se žele skloniti iskoristit će posudu s vodom za skrivanje ili će se ukopati ispod nje .

Eto na kraju još da kažem ove zmije su jako zahvalne za držanje te stvarno rijetko odbijaju hranu,zapravo gotovo nikada.
Što se tiče njihove navodne agresivnosti, mislim da nisu agresivnije od ijedne druge zmije koju sam do sada imao prilike upoznati.
Ova zmija nije nešto pretjerano poželjna kod terarista jer nije nekog atraktivnog izgleda,ali mislim da je baš iz tog razloga meni posebna.

Autor: Rattus 

Posted in Liasis mackloti Tagged , , , ,

Morelia viridis (Chondro python) Green tree python

CITES-B

Ovo su oko 1,80m duge zmije,uglavnom zelene,rijeđe plave sa bijelim,žutim ili smeđim mrljama (postoje i neke varijacije no ove dvije boje su osnovne).Tijelo im je trokutastog oblika,senzori za toplinu smješteni su iznad gornje usne no za razliku od recimo Regiusa povučeniji su prema straga.

Držanje:

Terarij bi trebao biti visok sa horizontalnim granama(bar 5cm debelim),treba imati na umu da će ovaj piton izabrati najvišu granu u terariju pa grane treba smjestiti tako da budu dovoljno udaljene od rasvjete,izvora topline kako nebi došlo do opekotina.Skrovišta bi bilo dobro napraviti također visoko kako bi se imitiralo rupe u drveću u kojima se skriva u prirodi.
Terarij je potrebno prskati dva puta dnevno sa mlakom vodom kako bi postigli vlagu 70-80%.Poželjna temperatura bi bila 25-35 stupnjeva,te 35-40 na hot spotu,noćna temperatura je između 20 i 25 stupnjeva.

Hrana:
Hrane se uglavnom pticama i glodavcima

Razmnožavanje:

Spuštanjem temperature na 20-22 stupnja te spuštanjem vlage i kraćenjem dana (oko 8 tjedana) s početkom u listopadu,potičemo parenje.Nakon ovog perioda vraćamo toplinu,vlagu i dužinu dana u prijašnje stanje te slijedi parenje koje se odvija tako da se zmije isprepletu viseći sa grana.
Ženka polaže 5-30 jaja na skrovitom mjestu u terariju-jaja se inkubiraju na 30 stupnjeva,vlaga mora biti visoka,ali na jajima nesmije biti vode.Mladi se legu nakon 6-8 tjedana,boja im je žuta ili crvena sa smeđim mrljama.Kroz godinu dana boja im se mjenja u zelenu,a sa oko dvije godine postaju spolno zreli.

Eto to bi bilo to o ovoj zmiji-još samo da napomenem da su mužjaci u doba parenja prilično agresivni pa se preporuča samo po jedan mužjak u terariju.

Autor: Rattus

Posted in Morelia viridis (Chondro python) Green tree python Tagged , , , , , , ,

Udavi i pitoni

Evo da malo napišem o ovim zmijama koje su meni osobno najdraže što se tiče zmijskoga svijeta.
Informacije za ovaj tekst su prikupljene iz raznih literatura te podataka koji su mi bili na raspolaganju putem interneta.

Građa tijela:

Lubanja ovih zmija je teža i čeljusti čvršće nego kod zmija kao što su guževi,guje i ljutice.Sačuvale su nekoliko značajki životinja s udovima od kojih potječu (ostaci kostiju stražnjih udova tj.zdjelice,te kod većine vrsta ostaci stražnjih udova u obliku malih trnova).

Davljenje:

Kada zmija pronađe plijen,omota se oko njegovog tijela,svaki put kad žrtva izdahne zmija pojača stisak.Na kraju žrtva ugiba od gušenja-bilo zbog nemogućnosti uvlačenja zraka ili jer srce ne može pumpati krv.Kada je plijen mrtav zmija popušta stisak i počinje tražiti njegovu glavu,tu stranu guta prvu oslobađajući zatim ostali dio plijena.

Razmnožavanje:

Jedna od najznačajnijih razlika između udava i pitona je razmnožavanje.Udavi kote žive mlade(s mogućom iznimkom jedne vrste) dok pitoni polažu jaja.
Pitoni su jedna od rijetkih vrsta zmija kod kojih je prisutna roditeljska briga (ženka se omata oko jaja kako bi ih zaštitila od mogućih grabežljivaca).

Držanje:

Obzirom da svaka od zmija ima svoje potrebe ja sam odlučio napisati ukratko o Indijskom pitonu(za sada)-

To je masivna zmija koja može dostići dužinu 5-7 m,potrban joj je velik terarij(najbolje cijela jedna soba) sa velikom posudom tj.bazenom za vodu jer ove zmije vole obitavat u vodi.Temperatura se kreće od 27 u hladnijem djelu pa do 40 stupnjeva u toplijem dijelu terarija (hot spot 35-40),noćna temperatura bi bila poželjna između 22 i 25.Preporučljivo je prskati terarij svaki dan jer ove zmije imaju potrebu za visokom vlagom(oko 80,85%)

Razmnožavanje:

U razdoblju od listopada do prosinca zmije hranimo manje,smanjujemo temperaturu na oko 23 stupnja i vlagu spuštamo na 70% te dan kratimo za 4 sata (tako ih držimo 6 tjedana-za to vrijeme bi bilo dobro da par bude razdvojen).
Nakon ovog perioda zmije je potrebno kvalitetno nahraniti te im vratiti temperaturu i vlagu nazad na normalu.Slijedi parenje-4 tjedna nakon sparivanja ženka prestaje jesti – 2-3mjeseca nakon parenja poliježe jaja (obično 15-55 komada).
Jaja se stavljaju u inkubator na temperaturu od 30-32 stupnja te nakon 60-75 dana izlegu se mladi.
Autor: Rattus

Posted in Udavi i pitoni Tagged , , , , , , ,

Corallus hortulanus

Ime Corallus im je dodjeljeno jer su šare na garden phase primjercima neodoljivo podsjećale na koralj
(eng. coral), dok riječ hortulanus dolazi od slične riječi horticulture/hortikultura-uzgoj bilja i cvijeća.
Carlos Linnaeus koji ih je 1758. opisao i nazvao Boa hortulana (lat. Boa enydris) je primjetio žute “mrlje” na glavi jednog primjerka koji ga je podsjetio na vrt.

Do 1997. godine smatralo se da se naziv C.enydris (danas C.hortulanus) odnosi na jednu vrstu. Nakon detaljnijeg proučavanja vrste (karakteristika ljuski, veličine i boje zmija, te mtDNA analize), dr. Robert W. Henderson utvrdio je da je C. hortulanus kompleks od četiri vrste: C. hortulanus, C. cooki, C. ruschenbergerii i C.grenadensis.

Ta arborealna vrsta boa savršeno je prilagođena životu na drveću. Boravi na granama drveća i niskog raslinja, hrani se i pije kapljice kiše (koje se nakupe na lišću te sa svoje kože). Pari se i rađa žive mlade u krošnjama kišnih šuma Južne Amerike.

Nastanjuju tropske kišne šume Ekvadora, Kolumbije, Bolivije, Venezuele, Surinama Francuske Gvajane, Brazila i Perua.

One su aktivne noću, vrlo su znatiželjne te mogu narasti od 150 do 200 cm. Životni vijek im nije poznat, ali se pretpostavlja kako će, ukoliko im se pruže kvalitetni uvjeti živjeti preko 20 godina. Kao što sam i ranije spomenuo ova viviparna vrsta (rađa žive mlade), spolno sazrijeva već sa 24 mjeseca, međutim sa parenjem je najbolje pričekati dok ženka ne navrši minimalno 3 godine. Zdrava ženka, koja nije rano stavljena na parenje, na svijet u prosjeku donosi 8 – 15 mladunaca. Iako neke jedinke mogu biti vrlo mirne, zbog svoje agresivne naravi te iznimno dugih zubi, ne preporučuju se početnicima. Svakako bih napomenuo da su mirne jedinke iznimka od pravila.

Posljednjih godina ova vrsta je sve češći izbor zaljubljenika u zmije, a glavni razlog tome je njihova boja. Ona može biti: crvena, žuta, narančasta (colored), te siva, crna, smeđa (garden phase) ili bilo koja kombinacija tih boja zajedno. Dakle, dok su neke jedinke potpuno jednobojne, druge mogu imati svjetlije ili tamnije šare. Npr.žuta može imati crvene, crne ili narančaste šare. Zanimljivo je što se može uočiti kod parenja Amazon tree boa ako su oba roditelja iste boje. Ukoliko su roditelji primjerice crvene boje, postoji velika vjerojatnost da će u leglu osim crvenih biti i žutih ili narančastih te njihovih manje cijenjenih „garden phase“ mladunaca. Zastupljenost boja u leglu nije moguće predvidjeti.

Budući da ovu arborealnu vrstu često preko dana možemo zateći kako odmara na tlu treba uzeti u obzir da terarij ne bi trebao biti vertikalno orijentiran. Za podlogu je najbolje koristiti treset, a terarij za ovu vrstu trebao bi biti minimalnih dimenzija 60 x 60 x 60 cm za odrasle, a za primjerke do 6 mjeseci starosti preporuča se terarij 30 x 30 x 30 cm (d,š,v).
Što se uređenja tiče, moramo brinuti o njenim navikama. One ne odmaraju na granama na način na koji to prakticiraju njihovi bliski rođaci – vrsta Corallus caninus (zelena boa ) ili možda nekima poznatija vrsta Morelia viridis (zeleni piton) koji se isprepletu preko samo jedne horizontalne grane, nego se zadržavaju na mjestima gdje se križaju više njih. Na taj način osiguravaju da tijelom osjete veću površinu što im je puno udobnije, te se osjećaju sigurnije. Ukoliko im se pruži dodatan zaklon (npr.sa umjetnim biljem) one će ga rado iskoristiti.

Dnevna temperatura bi trebala biti između 26 i 30`C, a budući da ova vrsta ne voli visoke temperature u najtoplijem djelu terarija ona ne bi trebala prelaziti 32 `C.
Noćna temperatura trebala bi biti oko 25`C.
Ako se za postizanje željene temperature u terariju koriste žarulje, preko njih se obavezno mora staviti zaštitna mrežica. Kada se uznemiri ili osjeti ugroženom, Amazon tree boa napada izvor topline ili se odluči omotati oko njega što može uzrokovati teške opekline.

Vlaga u terariju nikada ne bi smjela pasti ispod 60 %, a u vrijeme presvlačenja treba je povisiti na 90 – 100 %. Ukoliko se ne zadovolje propisani postotci vlage u zraku, mogu se javiti respiratorne infekcije, te problemi sa presvlačenjem kože.

Uz redovito špricanje koje će održati potrebnu vlažnost zraka, u terariju mora biti što veća posuda s vodom kako bi imale iz čega piti vodu ili da se po potrebi mogu namočiti.
Iz estetskih razloga, a i zbog boljeg održavanja vlage te da bi se podigla kvaliteta zraka – u terarij se mogu posaditi žive biljke. Tada je prilikom hranjenja potrebno dobro paziti da zmija slučajno ne proguta dio biljke jer bi to za nju (ukoliko je biljka toksična) moglo imati kobne posljedice.

Jedini problem kod hranjenja Amazon tree boa predstavljaju tek rođene zmije koje se u prirodi hrane isključivo arborealnim žabama i gušterima, a kako rastu tako im se mijenjaju prehrambene navike te počinju loviti ptice i glodavce. Tako je i sa primjercima rođenim u zatočeništvu, ali jednom kada prihvate ponuđenog glodavca taj problem nestaje. Imaju vrlo brz metabolizam te ih je do godinu dana starosti (period u kojem zmija najbrže raste) potrebno hraniti svakih 5 – 7 dana, a odrasle primjerke svakih 7 – 10 dana. Ukoliko zmija nije defecirala nakon 3 – 4 obroka, tada je potrebno poduzeti određene mjere kako bi joj potakli probavu te izbjegli prolaps završnog dijela probavnog sustava ili povraćanje hrane koji mogu biti pogubni.

Kroz selektivan uzgoj nastala su tek dva dokazana morfa (tiger i leopard ). Te se po tom pitanju u bliskoj budućnosti očekuju mnoga uzbuđenja koja će i ovako atraktivnu vrstu učiniti još privlačnijom.

Autor: Parisopolis 

Posted in Corallus hortulanus (Amazon tree boa) Tagged , , , , ,

Najčešća pitanja FAQ

Koja je razlika između arborealnih i terestrijalnih tarantula?

Arborealne vrste tarantula većinu života provedu iznad tla, na biljkama, stablima ili krošnjama drveća. Odlični su penjači, stoga je u terariju za arborealne tarantule visina važnija od širine i dubine, a najčešće su i brže od terestrijalnih vrsta.

Terestrijalne vrste tarantula pak većinu života provedu na tlu. Neke vrste više kopaju, neke manje, stoga treba razlikovati one koje žive na tlu (zaklon pronalaze ispod nižih biljaka, u panjevima i sl.) od onih koje žive ispod zemlje – kopača (kopaju duboke tunele u kojima provode većinu života i iz njih ponekad izlaze u potrazi za hranom i vodom). Nisu dobri penjači kao arborealne vrste te im je potrebniji niži, širi i duži terarij. Za kopače postoje posebni terariji koji se cijeli ispune zemljom.

Arborealna tarantula kopa po tresetu. Je li to normalno?

Neke vrste arborealnih tarantula žive bliže treseta dok su manje, pa čak i kopaju. Sve je to normalno.

Tarantula se zakopala i ne izlazi danima. Je li s njom sve u redu? Kako da znam je li živa?

Tarantule su noćne životinje te će većina vrsta dane provoditi u svojim skloništima, a izlaziti tek navečer. Dok su malene, većina tarantula se zakopava, posebno u periodu pred presvlačenje. Važno je ne uznemiravati tarantulu pokušajima otkopavanja, izaći će kada bude spremna.

Terestijalna tarantula se penje po staklu i ne silazi na treset. Je li to normalno?

To što je terestijalna vrsta, ne znači da se ne može penjati po staklu, već da većinu života provodi na tlu i nije baš dobar penjač kao arborealne vrste. Većina tarantula se penje po staklu kada dođe u novi terarij i/ili im se promijeni treset. Neke terestijalne vrste koje žive u sušim područjima se penju na staklo ukoliko im je prevlažan treset.

Tarantula se ne može popeti, klizi po staklu. Je li to normalno?

Nakon određenog vremena, tarantulama se istroši egzoskelet te se, ukoliko je pred presvlačenjem, može dogoditi da se tarantula ne može popeti na staklo.

Što znači da je neka tarantula novog ili starog svijeta?

Za tarantule koje potječu sa područja Amerike kaže se da su tarantule novog svijeta. Smatra se da je njihov otrov znatno slabiji od otrova tarantula starog svijeta. Kod većine vrsta abdomen je prekriven iritirajućim dlačicama koje u slučaju opasnosti ili stresa mogu vrlo precizno odbaciti stražnjim nogama ili pak utrljati abdomenom te time izazvati iritaciju i svrbež kože.

U tarantule starog svijeta se ubrajaju sve vrste koje ne potječu sa područja Amerike. U pravilu posjeduju znatno jači otrov od tarantula novog svijeta. U slučaju opasnosti se brane ugrizom zbog čega se smatraju agresivnijima i opasnijima.

Jesu li tarantule otrovne? Što se može dogoditi u slučaju ugriza tarantule?

Ugrizom tarantule čovjek nije u životnoj opasnosti jer tarantule ugrizom ubrizgavaju enzim koji pospješuje razgradnju plijena, ali, ovisno o koncentraciji i količini ubrizganog otrova, može doći do pojave neugodnih simptoma (grčenja mišića, ubrzanih otkucaja srca, bolova, otoka, mučnine) koji nestaju za nekoliko dana. Za brže ublažavanje tih simptoma može, ali i ne mora biti potrebno potražiti liječničku pomoć. Tarantule su većinom plašljive te, ukoliko se tarantula ne dira, vjerojatnost ugriza je jako mala. Čak i ako do toga dođe, u većini slučajeva se radi o tzv. suhom ugrizu.

Što su to iritirajuće dlačice?

Abdomen većine tarantula starog svijeta je prekriven dlačicama koje tarantula može odbaciti u slučaju opasnosti ili stresa. Te dlačice se nazivaju iritirajuće dlačice jer izazivaju iritaciju kože (crvenilo, svrbež) na nekoliko sati. S tijela ih je najlakše ukloniti ljepljivom vrpcom te ispiranjem vodom. Ukoliko dospiju u oči, potrebno je što prije posjetiti oftalmologa.

Koliko dugo mogu živjeti tarantule?

Ovisno o vrsti, ženke mogu živjeti od 7 godina pa do nekoliko desetljeća. Mužjaci pak imaju znatno kraći životni vijek, najčešće od 2 do 5 godina i od presvlačenja kroz koje su postigli spolnu zrelost (ultimate molt – UM) ugibaju kroz 6 mjeseci do 2 godine.

Kako razlikovati mužjaka od ženke?

Dok ne dosegnu spolnu zrelost, na prvi pogled nema razlike između mužjaka i ženke. Spol tarantule se najtočnije može odrediti pregledom košuljice. Međutim, u nekim slučajevima (ako je tarantula dovoljno velika), spol se može odrediti i gledano s donje strane abdomena tarantule – ventralno – ali ta metoda nije 100% pouzdana.

Kada mužjak dosegne spolnu zrelost, drugačije (većinom jednostavnije) je boje od ženke, ima dulje noge, mršaviji je i najčešće posjeduje tibijalne kukice (nemaju ih sve vrste).

Što jedu tarantule?

Tarantule imaju slabo razvijen vid (“osjećaju” vibracije) te se zbog toga hrane isključivo živom hranom. Tarantule nije potrebno hraniti raznovrsnom hranom niti im posipati vitamine/minerale po hrani, već njihovu hranu hraniti zdravo i raznoliko. Za svu hranu koja se daje tarantuli treba znati njezino porijeklo kako se preko hrane tarantula ne bi otrovala i uginula. Zbog toga treba koristiti isključivo hranu iz uzgoja.

Najčešće se uzgajaju

  • žohari

Blatta lateralis
http://www.teraristika-hr.com/forum/index.php?topic=1125.0

Blaptica dubia
http://www.teraristika-hr.com/forum/index.php?topic=18.0

Blaberus craniifer
http://www.teraristika-hr.com/forum/index.php?topic=176.0

  • crvi

fobasi (Zophobas morio)
http://www.teraristika-hr.com/forum/index.php?topic=238.0

brašnari (Tenebrio molitor)
http://www.teraristika-hr.com/forum/index.php?topic=1103.0
http://www.teraristika-hr.com/forum/index.php?topic=1060.0
http://www.teraristika-hr.com/forum/index.php?topic=121.0

Žohari su najprimjerenija hrana za tarantule jer imaju visoku hranidbenu vrijednost. Cvrčci i brašnari imaju jače razvijenu čeljust te im, prije davanja tarantuli za hranu, treba zdrobiti glavu kako bi se izbjegla mogućnosti ozlijeđvanja tarantule ukoliko ostanu u terariju za vrijeme presvlačenja.

Veličinu plijena treba prilagoditi veličini tarantule, stoga plijen neka ne bude veći od duljine tijela tarantule. Za iznimno male tarantule najprimjerenija hrana su B.lateralis jer ih ima svih veličina (počevši već od 2-3mm), a mogu poslužiti i fobasi koje prije davanja pauku treba odrezati na odgovarajuću veličinu.

Veliki primjerci odraslih tarantula u prirodi se hrane manjim gušterima, zmijama i glodavcima, tako da im se i u zatočeništvu može davati takva hrana. Međutim, ostaci pojedenog miša imaju poseban miris, a živi glodavac može i ozlijediti tarantulu te je uz krupnije vrste žohara dostupnih u uzgoju stvarno nepotrebno svog ljubimca izlagati takvom riziku.

Gdje se može kupiti hrana za tarantule?

Većina trgovina opremom za kućne ljubimce ne drži i/ili ne prodaje hranu za tarantule. Ali uvijek se može pronaći netko tko ima egzotične ljubimce te uzgaja svoju hranu (pogledati u Oglase).

Koliko često treba hraniti tarantulu?

Tarantule mogu i mjesecima biti bez hrane. Preporuča ih se hraniti minimalno jednom u 14 dana, a optimalno bi bilo 1-2 puta tjedno, ovisno o veličini tarantule (tarantule do 2 cm raspona nogu se obično hrane češće nego odrasli primjerci, kako bi što prije narasle). Kod hranjenja manjih tarantula treba paziti da plijen ne bude veći od duljine tijela tarantule.

Može li tarantula biti predebela?

U pravilu, tarantula jede dok je gladna, tako da se ne može prehraniti. Međutim, kod nekih terestrijalnih vrsta koža na abdomenu je dosta tanka te se, ukoliko je tarantula masivnija, može istrošiti (trenjem o treset ili dekoracije) i time uzrokovati ozbiljne ozljede, a u najgorem slučaju dovesti i do uginuća.

Tarantula odbija hranu. Je li to normalno? Znači li to da će se presvući?

Normalno je da tarantula povremeno odbija hranu. Najčešće je to u periodu pred i nakon presvlačenja, ali kod odraslih tarantula može doći do toga i neovisno o presvlačenju. Obično odbijaju hranu 2-3 tjedna prije presvlačenja i 1-3 tjedna nakon, ali nekada se to može protegnuti i na nekoliko mjeseci.

U čemu držati tarantulu?

Tarantule se preporuča držati u staklenom terariju jer je staklo vrlo zahvalno za održavanje. Dok su manje, tarantule se može držati u bilo kakvim plastičnim posudicama s poklopcem (posudice za pakiranje hrane, uzorke urina…Smilie: ;).

Nekoliko smjernica za odabir terarija:

  • veličina terarija

svaka dimenzija terarija bi trebala biti maksimalno 3 puta veća od raspona nogu tarantule

preporučene dimenzije (D x Š x V): 25-30 cm x 25-30 cm x 35-40 cm za arborealne vrste
35-50 cm x 35-50 cm x 25-30 cm za terestrijalne vrste

  • dekoracija terarija

treset – deblji sloj (min. 15ak cm) za terestrijalne vrste, te tanji (5 cm) za arborealne

http://www.teraristika-hr.com/forum/index.php?topic=352.0

posuda za vodu (ne šira od raspona nogu tarantule)

granje (ne smije se koristiti crnogorično drveće ili orah) položeno u visinu – za arborealne vrste

skrovište (kokos, kora drveta, panj…Smilie: ;) – za terestrijalne vrste

umjetno ili pravo bilje (preporuča se umjetno jer je lakše za održavanje)

Sve što se uzima iz prirode prije stavljanja u terarij treba dobro isprati običnom vodom ili ispeći u pećnici ili iskuhati!

Terarij se čisti isključivo običnom vodom, bez ikakvih sredstava za pranje.

Koje životne uvjete treba osigurati tarantulama?

Tarantule nisu zahtjevne životinje. Osim hrane, za život im je potrebna samo odgovarajuća temperatura i vlažnost zraka.

Temperatura ne biti trebala padati ispod 18 stupnjeva! Smatra se kako temperatura ima veliki značaj za apetit tarantule. Ukoliko se temperatura spusti ispod 20 stupnjeva, tarantule slabije jedu i sporije se kreću, a preko 25 stupnjeva suprotno. Treba održavati sobnu temperaturu, idealno je 22-26 stupnjeva. Za temperaturu vrijedi jednostavno pravilo: ako je vama ugodno, bit će ugodno i vašoj tarantuli.

Vlažnost zraka treba prilagoditi prema rodu kojem tarantula pripada (sve vrste tarantule unutar istog roda trebaju podjednaku vlažnost zraka) i posebno je održavati u periodu presvlačenja.

Može li se tarantulu držati na nižim temperaturama od preporučenih?

Nedavno je utvrđeno da tarantule mogu podnijeti znatno niže temperature nego li je očekivano, ali se ne preporuča držati ih na temperaturama nižim od 18 stupnjeva.

Treba li i čime grijati tarantule?

Ukoliko u prostoriji u kojoj se nalaze tarantule temperatura pada ispod 18 stupnjeva, tarantule treba dodatno grijati običnom žaruljom (koja se stavlja izvan terarija) ili grijaćim kablovima (koji se stavljaju isključivo na bočne stranice terarija). Više informacija o načinu grijanja možete pročitati ovdje:
http://www.teraristika-hr.com/forum/index.php?topic=199.0
http://www.teraristika-hr.com/forum/index.php?topic=365.0

Kako održavati vlažnost u terariju?

Vrstama koje na zahtijevaju visoku vlažnost zraka dovoljno je staviti posudicu s vodom i kada se ulijeva voda pustiti da se prelije iz posudice na okolni dio treseta.

Ukoliko su u pitanju vrste kojima je za život potrebnija veća vlažnost, stjenke terarija i treset dovoljno je povremeno poprskati prskalicom poput one za cvijeće ili običnom špricom koja se može kupiti u ljekarni. Neke arborealne vrste skoro nikada ne silaze na treset, tako da im se u terarij može staviti i plića posuda s vodom koja prekriva skoro cijelo dno terarija.

Smije li tarantula piti običnu vodu ili samo destiliranu/demineraliziranu?

Za vlaženje terarija se preporuča koristiti destiliranu/demineraliziranu vodu kako bi se izbjegle mrlje kamenca na staklu. Obična vodovodna voda ne utječe na zdravlje tarantule.

Kako i koliko često treba čistiti terarij?

Ukoliko se u terariju ne osjeti neugodan miris ili nema grinja, treset nije potrebno mijenjati. Dovoljno je povremeno oprati posudu za vodu, ostatke izmeta sa stakla te redovito skupljati ostatke hrane.

Terarij je dovoljno oprati običnom vodom, eventualno sredstvom za pranje suđa, ali ga nakon toga treba dobro isprati.

Koje vrste tarantula su najbolje za početnike?

U pravilu, arborealne vrste su značajno brže i nepredvidljivije od terestrijalnih, a tarantule starog svijeta su agresivnije i sklonije obrani ugrizom od tarantula novog svijeta. Stoga, za početnike, u pravilu, bi najbolji izbor bila terestrijalna tarantula novog svijeta. Međutim, svako pravilo ima izuzetaka te se detaljnije o primjerenijim i neprimjerenijim vrstama može pronaći ovdje:
http://www.teraristika-hr.com/forum/index.php?topic=320.0
http://www.teraristika-hr.com/forum/index.php?topic=1047.0

Tarantula ima nešto bijelo na abdomenu. Je li s njom sve u redu?

Vrste koje posjeduju iritirajuće dlačice odbacuju ih kada su u opasnosti ili pod stresom. Tada dio kože na abdomenu može ostati bez dlaka i obnovit će se na sljedećem presvlačenju.

Tarantula je na leđima. Znači li to da je uginula?

Tarantule ne rastu kao u doslovnom smislu riječi kao sisavci već se presvlače, tj. odbacuju stari egzoskelet. Obično se presvlače na leđima i tada ih ne treba dirati, već pustiti da sami sve obave.

Kada ugibaju, tarantule većinom podvlače noge pod sebe i takav položaj tijela se često naziva smrtna kovrča tj. death curl.

Kako tarantula raste? Što je to presvlačenje?

Tarantule presvlačenjem odbacuju svoj stari egzoskelet (‘kožu’Smilie: ;) kada im postane premali ili se ‘potroši’. Samo presvlačenje traje nekoliko desetaka minuta i obično se odvija na ‘leđima’ ili ‘boku’ tarantule (rjeđe na ‘trbuhu’Smilie: ;). Presvlačenje je iznimno naporan proces za tarantulu, stoga ju se nikako ne smije micati za vrijeme niti nakon presvlačenja. Taj period mnogi nazivaju ‘sušenjem’ i tada tarantula odbija hranu, a obično traje od nekoliko dana (kod manjih primjeraka) do nekoliko tjedana kod većih.

Ukoliko je vlažnost zraka preniska, može se dogoditi da se tarantula ne može izvući iz starog egzoskeleta, tj. ‘zaglavi’, te tako i ugine. Stoga je ključno paziti da vlažnost zraka bude odgovarajuća.

Koliko često se tarantule presvlače?

Više čimbenika utječe na učestalost presvlačenja: veličina tarantule, količina pojedene hrane, temperatura…

Manji primjerci se češće presvlače, otprilike svaki mjesec do 2 mjeseca. Što je viša temperatura, tarantula više jede pa će i samim time brže rasti, tj. presvlačiti se. Odrasle ženke se obično presvlače jednom u jednu do dvije godine (ovisno o vrsti), dok se odrasli, tj. spolno zreli mužjaci u pravilu više ne presvlače.

Koji su znaci da će se tarantula presvući?

Pred presvlačenje tarantule smanje aktivnost (povuku se u skrovište), odbijaju hranu, a koža im potamni. Tada je posebno važno paziti na odgovarajuću vlažnost i ukloniti svu nepojedenu hranu iz terarija.

Tarantula je izgubila nogu/noge/pedipalpe/spinerete prilikom presvlačenja. Hoće li s njom biti sve u redu?

Tarantule imaju sposobnost regeneracije tako da će (ukoliko se ne radi o spolno zrelom mužjaku) obnoviti izgubljene dijelove tijela kroz sljedeća presvlačenja.

Gdje mogu kupiti tarantulu?

Tarantule u trgovinama za kućne ljubimce, ako ih uopće imaju, su većinom u lošem stanju. Preporuča se kupiti ih direktno od uzgajivača ili preko nekoga tko već ima te kućne ljubimce (pogledati u Oglase).

Kako se može odrediti starost tarantule?

Teško je točno odrediti koliko je tarantula stara pošto brzina rasta ovisi o temperaturi na kojoj je tarantula držana i koliko često je hranjena. Po veličini raspona nogu može se odrediti koliko je tarantula blizu/daleko od svoje pune veličine.

Može li se držati više tarantula u istom terariju? Može li se tarantula držati u terariju s nekom drugom životinjom?

Dvije tarantule, makar bile čak i iste vrste, se u pravilu ne podnose u istom terariju. Svaka tarantula se mora držati u zasebnom terariju! Tarantula se ne smije držati u istom terariju s nekom drugom životinjom!

Međutim, postoje neke vrste koje mogu živjeti u skupinama – Holothele incei te rodovi Poecilotheria i Avicularia – ali samo ukoliko se drže jedinke iste vrste, podjednake veličine te ako je terarij dovoljno velik kako bi svaka jedinka imala dovoljno prostora za život.

Koje vrste tarantula su najbolje za hendlanje (držanje u rukama)? Kako naučiti tarantulu na to?

Tarantule su životinje samo ga gledanje tj. display životinje. Ne prepoznaju vlasnika i ne mogu se nikako naučiti na držanje u rukama. Držanje tarantule u rukama izlaže životinju nepotrebnom stresu i riziku od ozljeda. Naime, tarantule su vrlo plahe i brze životinje te se vrlo lako mogu preplašiti, početi trčati te pasti i ozlijediti se.

Zašto se ime tarantule sastoji od 2 naziva? Što znači prvi naziv, a što drugi?

Prvi naziv označava rod kojemu tarantula pripada (piše se velikim početnim slovom), a drugi vrstu (piše se malim slovima). Tarantule istog roda su skoro identične građe tijela i zahtijevaju slične životne uvjete. Međutim, svaka jedina je drugačija i ne znači da će svi pripadnici iste vrste biti jednakog temperamenta.

Što znače brojevi 1.2.3 kraj imena tarantule?

Prva brojka označava broj mužjaka, druga ženki, a treća jedinki kojima još nije određen spol. Npr. 1.3.2 B.smithi znači da netko ima 6 tarantula B.smithi od čega je jedan mužjak, tri ženke i dvije tarantule kojima još nije određen spol.

Što znače oznake l1 ili L6 kraj imena tarantule?

Odnose se na broj presvlačenja tarantule.

Što je to sling?

Naziv sling obično se koristi za tarantule koje su do 2-2.5 cm raspona nogu.

Kako se mjeri raspon nogu tarantule?

Raspon nogu tarantule se mjeri od vrha jedne prednje noge dijagonalno preko tijela sve do vrha njoj nasuprotne stražnje noge.

Kako najlakše izvaditi tarantulu iz terarija?

Najvažniji uvjet je raditi što bliže podu kako bi se izbjegao rizik od ozljeđivanja tarantule. Preporuča se pod kupaonice ili čistina na sred sobe kako bi tarantula u slučaju bijega imala što manje mogućnosti za skrivanje. Zatim je potrebno izvaditi što više dekoracije iz terarija kako bi se što lakše došlo do tarantule. Najučinkovitiji način jest poklopiti tarantulu prozirnom kutijom, plastičnom/staklenom čašom ili plastičnom bocom odrezana dna, zatim ispod tarantule polako umetati poklopac ili komad kartona, kako bi se povukla u posudu/čašu/bocu.
Autor: blacid

Posted in Najčešća pitanja FAQ