Corallus hortulanus

Ime Corallus im je dodjeljeno jer su šare na garden phase primjercima neodoljivo podsjećale na koralj
(eng. coral), dok riječ hortulanus dolazi od slične riječi horticulture/hortikultura-uzgoj bilja i cvijeća.
Carlos Linnaeus koji ih je 1758. opisao i nazvao Boa hortulana (lat. Boa enydris) je primjetio žute “mrlje” na glavi jednog primjerka koji ga je podsjetio na vrt.

Do 1997. godine smatralo se da se naziv C.enydris (danas C.hortulanus) odnosi na jednu vrstu. Nakon detaljnijeg proučavanja vrste (karakteristika ljuski, veličine i boje zmija, te mtDNA analize), dr. Robert W. Henderson utvrdio je da je C. hortulanus kompleks od četiri vrste: C. hortulanus, C. cooki, C. ruschenbergerii i C.grenadensis.

Ta arborealna vrsta boa savršeno je prilagođena životu na drveću. Boravi na granama drveća i niskog raslinja, hrani se i pije kapljice kiše (koje se nakupe na lišću te sa svoje kože). Pari se i rađa žive mlade u krošnjama kišnih šuma Južne Amerike.

Nastanjuju tropske kišne šume Ekvadora, Kolumbije, Bolivije, Venezuele, Surinama Francuske Gvajane, Brazila i Perua.

One su aktivne noću, vrlo su znatiželjne te mogu narasti od 150 do 200 cm. Životni vijek im nije poznat, ali se pretpostavlja kako će, ukoliko im se pruže kvalitetni uvjeti živjeti preko 20 godina. Kao što sam i ranije spomenuo ova viviparna vrsta (rađa žive mlade), spolno sazrijeva već sa 24 mjeseca, međutim sa parenjem je najbolje pričekati dok ženka ne navrši minimalno 3 godine. Zdrava ženka, koja nije rano stavljena na parenje, na svijet u prosjeku donosi 8 – 15 mladunaca. Iako neke jedinke mogu biti vrlo mirne, zbog svoje agresivne naravi te iznimno dugih zubi, ne preporučuju se početnicima. Svakako bih napomenuo da su mirne jedinke iznimka od pravila.

Posljednjih godina ova vrsta je sve češći izbor zaljubljenika u zmije, a glavni razlog tome je njihova boja. Ona može biti: crvena, žuta, narančasta (colored), te siva, crna, smeđa (garden phase) ili bilo koja kombinacija tih boja zajedno. Dakle, dok su neke jedinke potpuno jednobojne, druge mogu imati svjetlije ili tamnije šare. Npr.žuta može imati crvene, crne ili narančaste šare. Zanimljivo je što se može uočiti kod parenja Amazon tree boa ako su oba roditelja iste boje. Ukoliko su roditelji primjerice crvene boje, postoji velika vjerojatnost da će u leglu osim crvenih biti i žutih ili narančastih te njihovih manje cijenjenih „garden phase“ mladunaca. Zastupljenost boja u leglu nije moguće predvidjeti.

Budući da ovu arborealnu vrstu često preko dana možemo zateći kako odmara na tlu treba uzeti u obzir da terarij ne bi trebao biti vertikalno orijentiran. Za podlogu je najbolje koristiti treset, a terarij za ovu vrstu trebao bi biti minimalnih dimenzija 60 x 60 x 60 cm za odrasle, a za primjerke do 6 mjeseci starosti preporuča se terarij 30 x 30 x 30 cm (d,š,v).
Što se uređenja tiče, moramo brinuti o njenim navikama. One ne odmaraju na granama na način na koji to prakticiraju njihovi bliski rođaci – vrsta Corallus caninus (zelena boa ) ili možda nekima poznatija vrsta Morelia viridis (zeleni piton) koji se isprepletu preko samo jedne horizontalne grane, nego se zadržavaju na mjestima gdje se križaju više njih. Na taj način osiguravaju da tijelom osjete veću površinu što im je puno udobnije, te se osjećaju sigurnije. Ukoliko im se pruži dodatan zaklon (npr.sa umjetnim biljem) one će ga rado iskoristiti.

Dnevna temperatura bi trebala biti između 26 i 30`C, a budući da ova vrsta ne voli visoke temperature u najtoplijem djelu terarija ona ne bi trebala prelaziti 32 `C.
Noćna temperatura trebala bi biti oko 25`C.
Ako se za postizanje željene temperature u terariju koriste žarulje, preko njih se obavezno mora staviti zaštitna mrežica. Kada se uznemiri ili osjeti ugroženom, Amazon tree boa napada izvor topline ili se odluči omotati oko njega što može uzrokovati teške opekline.

Vlaga u terariju nikada ne bi smjela pasti ispod 60 %, a u vrijeme presvlačenja treba je povisiti na 90 – 100 %. Ukoliko se ne zadovolje propisani postotci vlage u zraku, mogu se javiti respiratorne infekcije, te problemi sa presvlačenjem kože.

Uz redovito špricanje koje će održati potrebnu vlažnost zraka, u terariju mora biti što veća posuda s vodom kako bi imale iz čega piti vodu ili da se po potrebi mogu namočiti.
Iz estetskih razloga, a i zbog boljeg održavanja vlage te da bi se podigla kvaliteta zraka – u terarij se mogu posaditi žive biljke. Tada je prilikom hranjenja potrebno dobro paziti da zmija slučajno ne proguta dio biljke jer bi to za nju (ukoliko je biljka toksična) moglo imati kobne posljedice.

Jedini problem kod hranjenja Amazon tree boa predstavljaju tek rođene zmije koje se u prirodi hrane isključivo arborealnim žabama i gušterima, a kako rastu tako im se mijenjaju prehrambene navike te počinju loviti ptice i glodavce. Tako je i sa primjercima rođenim u zatočeništvu, ali jednom kada prihvate ponuđenog glodavca taj problem nestaje. Imaju vrlo brz metabolizam te ih je do godinu dana starosti (period u kojem zmija najbrže raste) potrebno hraniti svakih 5 – 7 dana, a odrasle primjerke svakih 7 – 10 dana. Ukoliko zmija nije defecirala nakon 3 – 4 obroka, tada je potrebno poduzeti određene mjere kako bi joj potakli probavu te izbjegli prolaps završnog dijela probavnog sustava ili povraćanje hrane koji mogu biti pogubni.

Kroz selektivan uzgoj nastala su tek dva dokazana morfa (tiger i leopard ). Te se po tom pitanju u bliskoj budućnosti očekuju mnoga uzbuđenja koja će i ovako atraktivnu vrstu učiniti još privlačnijom.

Autor: Parisopolis 

Category(s): Corallus hortulanus (Amazon tree boa)
Tags: , , , , ,

Leave a Reply